субота, септембар 28, 2013

TOČKOVI TRADICIJE U PETROVČIĆU - KOTRLJANJE 7

Zakotrljali smo se po sedmi put. Okupila se ekipa redovna od samog početka i tradicionalno krenula u istraživanje kulturnih i drugih potencijala u lokalnoj sredini.

Naša destinacija je Petrovčić.
Kiša u najavi i vremenski uslovi više nisu nam pod kontrolom sigurnog predviđanja. Zbog toga su se mnogi junaci uplašili, a neki su imali i opravdane razloge nepridruživanja. Nekima se mogućnost produžene vožnje do prirodnog rezervata u obližnjoj Obedskoj bari, i pored ljubavi prema prirodi, učinila suviše napornom - tu su samo najistrajniji stigli. :)

Uspeli smo da uredimo vreme i čak nas je sunce pozdravljalo nekoliko puta tokom našeg jesenjeg kotrljanja.
Tako, na putu ka Petrovčiću obišli smo prethodno nekadašnji izletničko-sportski kompleks Sportskog centra Surčin. Pre pet godina bila sam ovde sa internacionalnom grupom volontera, koji su u okviru projekta Brinem, stvaram, volontiram između ostalog poklonili nekoliko drvenih klupica uklopivši ih u priobalni deo. Danas je tu samo jedna i nekoliko starih barskih alasa koji čekaju strpljivo svoj ulov, iz jezerceta Tvrdenjava koje nastaje od 13 podzemnih izvora.

Lep ambijent, samo šteta što su nekadašnji bungalovi naseljeni porodicama sa prostora nekadašnje Jugoslavije, a mnoge su prepuštene zubima vremena. 
Nekada je o ovome brinula vojska, a danas u mirnodopskim uslovima ne brinu čak ni oni kojima je prostor ustupljen kao privremeni smeštaj.
Trim staze su i dalje funkcionalne, ali tereni za sportove većinom prepušteni sami sebi i nikome.... Nekada posećeni restoran i recepcija su odlična scenografija za filmove Alfreda Hičkoka ili Stivena Spilberga. Nažalost.

Ovo je jedna od pet ravničarskih šuma na teritoriji opštine Surčin. Uglavnom senke pravi nekoliko vrsta iz porodice hrasta: lužnjak, kitnjak, medunac... Ovo ima podlogu da duh Slovena živi ovde, jer u slovenskoj mitologiji baš hrast je smatran svetim drvetom. I ne samo to.
Legenda kaže da je u šupljini debla starog hrasta skriveno ono što najviše želimo. 
Treba samo da ... poželite. 

Nastavljamo našu vožnju zaobilaznim i poljskim putevima i stižemo do Petrovčića. Pokušavamo da nađemo Staru kotobanju - objekat narodnog graditeljstva koji bi trebalo da "uživa" status prethodne zaštite od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.
Od svega navedenog, nauživali smo se jedino mi jedući neprskane jabuke na travnjaku u starom dvorištu, dok smo maštali kako je bilo i kako bi moglo da bude.

Inače, kotobanje su nekada služile kao objekti za skladištenje žitarica. Neke su imale i druge namene, pa su se mladenci skrivali tu od svatova i ostalih radoznalaca ...
Pojedine su ukrašavane u duborezu kao pravi čardaci.

Nastavljamo kotrljanje ka izlazu iz Petrovčića u pravcu koji se nastavlja ka Deču, Pećincima i Obedskoj bari.
Na ovom potezu postoje i dva lovačka doma, osnovne škole nazvane po narodnom heroju iz drugog svetskog rata, crkve takođe "zaštićene" Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i poljoprivredna gazdinstva sa farmama, ribnjakom i nekadašnji mlin koji ima potencijal da se jednog dana nađe na mapi industrijskog nasleđa Srbije.

U povratku upoznajemo starijeg gospodina iz Petrovčića, koji ima 75 godina iskustva i malo kraće od toga vozi bicikle i motore. I ne samo to. Dobijao je nagrade, medalje i plakete na raznim skupovima i manifestacijama u vezi bavljenja sportova na točkovima. On nam je verovatno i budući počasni član na ovakvim aktivnostima
Neko naredno kotrljanje zaslužuje da Točkovi tradicije posete i Kupinovo. O tome sledeći put.


Maja Vlaisavljević


nekada sportsko-rekreativno-izletničko-kulturni kompleks

 umetnost grafita

 za sada je ovako

naša klupica pod hrastom
čeka novu energiju da joj se vrati stari sjaj

... društvo i ...


... priroda.


 nastavljamo tradiciju

 istraživanje prirodnih potencijala

  13 podzemnih izvora je napunilo jezerce Tvrdenjava

nekada divno i mirno mesto za odmor 

 Ključ
deo obale Galovice između dva barsko jezerska sistema i jednog kanala

... sad ...

 danas je to ovako :)

... nekad ...

prvo je bilo ovako



... možda ...

svako dobro do sledeće destinacije


субота, септембар 21, 2013

TOČKOVI TRADICIJE U SURČINU - KOTRLJANJE 6

Tokom protekle nedelje događala se Evropska nedelja mobilnosti i mi smo je simbolično obeležili na Točkovima tradicije.
Ovaj put vozili smo se kroz deo Dana evropske kulturne baštine. Ovogodišnja tema odnosila se na zaštitu i revitalizaciju industrijskog nasleđa.

U opštini Surčin ima dosta potencijala za razvoj ovog kulturno-istorijskog segmenta, ali je svakako najreprezentativniji deo u krugu aerodroma Nikola Tesla.

Krenuli smo tradicionalno sa centra Surčina i nastavili ulicom koja razdvaja sistem kanala i žitnih polja od naseljenog dela.
Kotrljamo se do mesta gde su smešteni silosi i prelazimo mostić. Nastavljamo zemljanim putem i stižemo do izvora pitke i hladne vode. Pravimo kraću pauzu i razmišljamo o tome za šta bi ovo prostranstvo ispresecano mrežom kanala moglo da se iskoristi.
Nastavljamo neravnim terenom, što nekima savršeno odgovara zbog izvođenja ekstremnih figura u biciklizmu :)
Ima dosta drveća i po koji kradljivac oraha za pitu ili rakiju... Dalje srećemo i usamljenog pecaroša sa sinom i stižemo do četvrtog mostića na kanalu Galovica.
Odavde se već vidi odlično Novi Beograd, kao i avioni kako se pripremaju za sletanje...
Nedaleko je i crpna stanica i pojavljuje se pokoji biciklista ili pecaroš više, u poređenju sa prethodno pređenim putem.
Izlazimo na savski nasip i Marko izvodi još koji skok biciklom, pa nastavljamo dalje u susret industrijskom kulturnom nasleđu...

Na putu ka aerodromu priključuje nam se deo ekipice sa gradske vožnje u okviru Evropske nedelje mobilnosti i kotrljamo zajedno pored pržionice kafe, pa sporednim uličicama ka našoj najvećoj vazduhoplovnoj luci.
Blizu terminala nalazi se i spomenik Nikoli Tesli, čijim putevima ćemo drugom prilikom kotrljati...

Malo dalje od spomenika smešteno je kreativno zamišljeno zdanje Muzeja vazduhoplovstva. Slovenac, Ivan Štraus, zamislio je zgradu kao funkcionalnu skulpturu. Neki kažu da podseća na svemirski brod, neki kažu na pticu. Na više od 10000 m2 izložene su letelice od početaka razvoja vazduhoplovstva na našim prostorima i to na nekoliko nivoa dok šetamo krugovima istorije letenja.
Obilazimo sa kustosom zgradu: od Ikara sve do kraja XX veka.

Posle pauze kotrljamo se u pravcu razvoja četvorotočkaša, oldtime automobila. Ispred muzeja vozači oldtajmera, rođeni u prethodnom veku, kao i njihovi ljubimci, izlažu svoje očuvane primerke koji sijaju na septembarskom suncu. Dovezli su se čak iz okolnih zemalja da pokažu svoju baštinu i industrijsko nasleđe.

A mi?
Sad kad smo saznali vezu između bicikla i aviona,
kotrljamo se lagano na Točkovima tradicije ka našoj sledećoj destinaciji.


Maja Vlaisavljević


 pored nekadašnjeg mlina

 
 pronašli smo izvor

 onda smo svratili u muzej

i videli tamo oldtajmere: dvotočkaše, krila, propelere, četvorotočkaše, padobrance ...


 a, na pauzi ...

vežbali smo za naredno prvenstvo

 i otkotrljali se u susret narednim Točkovima tradicije


недеља, септембар 15, 2013

TOČKOVI TRADICIJE KROZ BEČMEN - KOTRLJANJE 5

Ovog kotrljanja ideja je bila da telima napravimo slova skraćenice našeg klubića. Pošto su nam se usput priključivali učesnici vožnje, potpunu ekipicu sastavili smo malo kasnije ...

Za sada se vozimo ka pruzi koja označava da se približavamo ataru Bečmena. Tu se čekamo sa ekipicom iz susednog sela, a deo naših točkaša pomaže automobilisti da promeni gumu...
Prelazimo trasu od oko 6 km, koliko ima od našeg polazišta do prvog odredišta i stižemo do vodenog kompleksa Bečmenska bara. Tamo nas dočekuje domaćin ribnjaka i provodi nas kroz sva tri dela, koja čekaju svog kuma, a za sada nose nazive: 1, 2 i 3.
Nije sve tako jednostavno, jer je dosta posla bilo oko uređivanja ove nekadašnje deponije...

Saznali smo tokom uvoda da je akvatorijum poribljen uglavnom šaranom, ali da ima i drugih vrsta: štuka, smuđ, čak i som... Ali, da je tu i takozvani srebrni karaš ili da lakše zapamtimo - babuška.
E, ta babuška pravi probleme brojnim mužjacima raznih vrsta riba u sva tri jezera, a i šire ... Čika Živko, koji nas provodi kroz ribnjak, kaže da je ta čudna sorta u manjku s mužjacima pa se babuške mreste i sa drugim vrstama riba i da često tako zbog specifičnog načina razmnožavanja podmeće svoja jajašca drugima da ih oplode, pa misliš som - kad ono babuška... :)
I tako mi odosmo sa saznanjem da su sve ribe pomalo babuške.

Odlazimo i do trećeg dela, gde se nalazi Nacionalni trening centar za skijanje na vodi i wakeboarding. Svake godine ovde se već nekoliko sezona organizuje besplatna škola skijanja na vodi za decu i mlade.

Nastavljamo naše kotrljanje i preko Sremske gazele vozimo ka ribnjaku Živača. Danas nam je dan za obilazak prirodnog nasleđa koje nam je ostavila Sava u svom bivšem koritu. Da proverimo jel i tamo ima nekih čudnih sorti.
Na Živači još jedno mesto za uživanje u prirodnom ambijentu, pa ovde konačno u pauzi pretvaramo ideju u stvarnost i kreativno slažemo slova od naših tela u raznim položajima.

Inače, kažu meštani, na ovom mestu tokom prošlog i pretprošlog veka, dok nije uređen teren čudni događaji su se desili.
Tako su dve svadbe potonule u Živaču - jedni pošli konjima i pravo kroz živo blato, drugi prelazili s mladom zaleđenu Savu, pa stigli do bare, a iz bare pravo na dno - ako postoji.

Dalje, ka Boljevcima, u povratku, sretosmo još dva seniorska zaljubljenika u biciklizam, prirodu, selo i mlade... Rekli su da bi voleli da na sledećem projektu obilazimo i njihov kraj preko puta reke, samo bez akrobacija sa hodanjem preko mulja ili leda :)
Ja pomislih, zašto da ne? A pala mi je na pamet i ideja kako da snadbemo biciklima sve one koji su želeli da nam se pridruže, ali nisu imali na čemu da kotrljaju. Ali, o tome nekom drugom prilikom.

Lagano krenusmo da završavamo današnji krug na Točkovima tradicije, ali nije to tako lako kad se zakotrlja...
Imali smo i jedan peh u narednom selu zbog lošeg puta... ali bez većih problema, a onda smo svratili u goste kod jedne od učesnica na vožnji i tamo probali domaće grožđe i ukusno pecivo sa suvim grožđem, narandžinom korom i medom...

U međuvremenu, umesto kraja imali smo iznenađenje od novopridruženog člana naše družine, koji je izveo nekoliko veoma zahtevnih trikova svojim mounty bike-om...


Maja Vlaisavljević


 za sve one koji žele da nam se priključe - današnja trasa je ...

 idemoooo!

 panonski mornari surfuju ustalasanim poljima

 ovde se nalazi jedini centar za profesionalnu obuku za skijanje na vodi i wakeboarding

 tri dela iste bare

 ovde se kriju tajne potonulih svatova

 veliki odmor

 ljubav prema prirodi

 ovuda je Sava tekla pre selidbe u novo korito

 POKRETNA SLOVA :)

 lep kraj dana i susret sa biciklistima sa druge strane reke

skakutanje do sledećeg kotrljanja - samo za nas izveo republički prvak, Marko Radulj

субота, септембар 07, 2013

TOČKOVI TRADICIJE U PROGARU - KOTRLJANJE 4

Zamalo da krenemo na vreme, u 11h kako smo se dogovorili i najavili ostalima. Ali, cvrc. Zbog solidarnosti jedne od učesnica, koja je drugarici pozajmila stari bicikl desio se peh. Biciklo je u redu, ali guma nije, tako da se ova druga devojka jedva dokotrljala do mesta polaska.
Na sreću, u ekipi uvek imamo prijatelje entuzijaste i zaljubljenike u bicikle, koji su uz to i profesionalci po pitanju otklanjanja sitnih kvarova na biciklima i davanja saveta u vezi sveta biciklizma.
Guma je morala biti zamenjena, a to je dovelo do provere ostalih bicikala pa je brzo prošlo sat vremena. 
Konačno da se zakotrljamo. 
Ovog puta ka Progaru.

Vozimo laganim tempom kroz Surčin i Jakovo. U Jakovu nam se priključuje još troje dobrovoljaca za vožnju put Točkova tradicije.
Nastavljamo dalje kroz naselje, prolazimo putem ka Boljevcima, pored Zlatnog krsta. Ovo obeležje podseća malo na stećak, tj. nadgrobni srednjevekovni spomenik na Balkanu. Međutim, priča o njegovom značaju za ovdašnje stanovništvo potiče iz kasnijeg perioda... U vreme kada su Turci vodili svoju apsolutističku politiku, kako se priča, srpsko i drugo hrišćansko stanovništvo prelazilo je reku Savu preplivavajući i u čamcima i skelama spasavajući sve što je tamo bilo zabranjeno: trgovinu svinjskim mesom, slobodu veroispovesti i svoje porodice. Onog momenta kada bi ugledali ovo obeležje znali bi da su na slobodnoj teritoriji i da su njihovi i životi njihovih porodica bezbedni.
Inspirisani onim što ih je čekalo s ove strane reke, nazvali su ovaj, ustvari kamen međaš, Zlatnim krstom.

Kotrljamo se dalje kroz Boljevce i tamo nam se kod slovačkog groblja pridružuje još troje...
Polazimo u razgledanje kućica na vodi i tamo slušamo priču jednog lokalnog zaljubljenika u arheologiju, kome je verovatno niko drugi do Indijana Jones jedan od omiljenih likova.
Ovaj arheolog-amater poveo nas je kod sebe kući da bi nas uverio da priča koju smo odslušali kod plaže Biser nije njegova puka izmišljotina.
Prethodno prolazimo priobaljem Save, koje je s jedne strane naseljeno, a s druge strane ulice su plodne njive.
Dobri ljudi služe nas ukusnim belim grožđem, zahvaljujući rodbinskim vezama jedne od učesnica vožnje. :)
Stižemo i kod Jana gde imamo priliku da u dvorištu, uz domaće grožđe, domaću kafu i domaće kiflice sa kimom, odslušamo nastavak priče o otkrićima ovog mladog čoveka.
Otkrivamo koliko dugo ljudi naseljavaju ovaj kraj i šta je sve bilo ili moglo biti u ovoj danas ruralnoj zoni Beograda.

Cilj današnje vožnje je prelepi kraj s leve obale Save, ušuškan između Vojvodine i Pogarske ade. To je Tarzan plaža, ambijent za uživanje u prirodi sa prijateljima. Na obalskom delu je ušuškan i restoran sa ljuljaškama umesto stolica i mogućnošću da se u pauzi odigra partija odbojke na pesku ili da se jednostavno upija sunčeva energija dok uživate na ležaljkama kod vode.
Nastavak vožnje kroz Progar vodi nas kroz centar sela, prolazimo i pored fudbalskog stadiona lokalnog fudbalskog kluba i stižemo u Bojčinsku šumu.
Ovo prirodno dobro od izuzetnog značaja ima i kulturnu i rekreativnu važnost za ceo Surčin, jer su se ovde tokom defanzivnih aktivnosti mladih sremskih boraca nalazile partizanske baze.
Za one koji bi da se rekreiraju, mogu da prate sprave kroz šumsku stazu i pročitaju uputstvo koje vežbe i kako ovde mogu da rade.
Ako ogladne, tu je farma mangulica i restoran u etno stilu, a ako bi ipak da utroše kalorije koje su uneli mogu da progalopiraju kojnima iz konjičkog kluba ili da se provozaju fijakerom.
Ko ostane do večernjih sati subotom tokom letnje sezone ima čast da poznate umetnike s naših prostora i inostranstva gleda i čuje uživo i to besplatno. Za slučaj da se neko umori može i da odrema u jednoj od kolibica za putnike namernike i one koji se slučajno tu zateknu kad ih umor svlada.

Posle kraće pauze u Bojčinskoj šumi kotrljamo se iz Progara ka našoj sledećoj destinaciji - Bečmenu.
Tamo nam tradicionalnu dobrodošlicu izražava predsednica opštine lično i obećava da će se i naredni put, ako joj poslovne obaveze budu to dozvolile, priključiti vožnji na Točkovima tradicije.
Nama su baš srca puna zbog ovakve podrške i kotrljamo se lagano ka našoj sledećoj destinaciji.


Maja Vlaisavljević


 ovako je počelo

ovako smo nastavili 

pa smo vozili i bilo nas je sve više 

 i stigli smo do cilja u velikom broju

a, u međuvremenu ... 

i međuprostoru ... 

slušali smo priče o zakopanom blagu iz prohujalih vremena

neki su pokušavali da upecaju babušku, a uloviše Tarzana :) 

pratile su nas i senke

i mi smo pratili senke



 ... do sledećeg kotljanja